Biljna ishrana je skup procesa kojima biljke uzimaju tvari iz okruženje, kako bi sintetizirale svoje ćelijske komponente ili ih koristi kao energente.
Ishrana koristi procese apsorpcije plinova i rastvorene minerale, neke direktno iz vodi+e za niže biljke i vodene biljke , a u slučaju vaskularnih biljaka iz „hranjive otopine “ tla preko korijena ili u zraku preko listova.
Korijen, stabljika i listovi su organi ishrane vaskularnih biljaka: oni čine vegetativni aparat. Apsorbujućim dlačicama svojih korijena (korijenskih dlaka), biljka apsorbuje rastvorene supstance tla, tj. vodu i mineralne soli, koje čine sirov sok (događa se da korijen „surađuje“ sa gljivicama da bi bolje apsorbirao hranjive materije tla i interakciji koja se zove mikoriza).[1][2][3][4]
Fotosinteza se odvija u listovima; biljka stvara aminokiseline i šećere, koji čine prerađeni sok. U listovuma, stome omogućuju isparavanje dijela vode koja je apsorbirana kisik (O2) i ugljik-dioksida (CO2). U stabljici cirkuliraju dvije vrste soka: bruto sok kroz ksilem i proizvedeni sok kroz floem.
Bitni elementi koji su potrebni višim biljkama su isključivo neorganske prirode. Dakle, elementi koji se smatraju bitnim hranjivim tvarima biljaka moraju ispunjavati sljedeća tri uvjeta:[5][6][7]
Na osnovu sadržaja svakog hranjivog sastojka u biljnom tkivu, mogu se svrstati u makronutrijente i mikronutrijente. Treba naglasiti da ova podjela ne podliježe molekulskoj veličini elementa ili njegovoj važnosti; sve je bitno, ali makroelementi su potrebni u većim količinama.
|url=
nedostaje ili je prazan (pomoć)
|títle=
zanemaren (prijedlog zamjene: |title=
) (pomoć); Parametar |title=
nedostaje ili je prazan (pomoć)CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search